A

A (3)

Lovro Artuković, biografija

Rođen je 1959. godine u Zagrebu. Jedan od suvremenih hrvtaskih slikara i grafičara koji prvenstveno oslikava velika platna, figurativne tematike. Do 2003. radio je kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a potom seli u Berlin, gdje još uvijek radi i živi. Njegov slikarski stil temelji se na temi intime te istražuje figurativno pomoću ikonografije urbane civilizacije. U 80-im godinama 20. stoljeća usmjeren je na izradu portreta gdje se kao najistaknutiji lik pojavljuje njegova supruga. U 90-im godinama njegovi potreti i djela prožeti su atmosferom rata, kako je u to vrijeme rat bio prisutan na prostoru njegova stalna boravišta. Nakon 2000. godine, Artuković koristi stvarne likove u alegorijskom prizoru. Izlagao je u Zagrebu, Dubrovniku, Berlinu itd.

Robert Auer, biografija

Rođen je u Zagrebu 27. studenog 1873. godine, a preminuo je 8. ožujka 1952. godine. Bio je hrvatski secesijski slikar. Stekavši popularnost kao portretist više građanske klase, Auer je naslikao više od 150 portreta te je u tom razdobolju prodao sve slike. Auer je jedini hrvatski slikar koji je izlagao na munchenskoj secesijskoj izložbi 1896. godine, a njegova djela dobila su posebno priznanje u sklopu izložbe hrvatskog slikarstva na Svjetskom sajmu u Parizu. Slikarski studio smjestio je u vlastitoj vili u Rokovom perivoju, u blizini roditeljske Vile Auer, gdje je odrastao s braćom. Već kao mlad je usvojio stilske karakteristike novoga pravca. Kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu vodio je dekorativni odjel. Robert Auer je slikar koji se nije obazirao na trendove, već je dosljedno razrađivao jednu slikarsku koncepciju čitav život. Nakon gotovo 70 godina bez izlaganja njegovih djela, 2010. godine Galerija Klovićevi dvori izvela je retrospektivu s preko stotinu Auerovih slika.

Antun Augustinčić, biografija

Rođen je u Klanjcu 4. svibnja 1900., a preminuo je u Zagrebu 10. svibnja 1979. godine. Bio je hrvatski kipar, likovni pedagog i akademik. Uz Ivana Meštrovića i Franu Kršinića svakako je najznačajniji hrvatski kipar 20. stoljeća. Svjetski je poznat po spomenicima izvedenima širom svijeta, popur Rudara iz Ženeve, Vjesnica mira, ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku itd. Augustinčić uči kiparstvo od 1918. godine na ondašnjoj Visokoj školi za umjetnost i obrt u Zagrebu kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša, a kada je ona 1922. pretvorena u Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt, nastavlja studij kod Ivana Meštrovića. U Parizu počinje izlagati 1925. godine na Salonu francuskih umjetnika te 1926. na Salonu nezavisnih umjetnika. Po povratku u Zagreb crta i izlaže grafike, a u Splitu prvi put svoje skulpture. Od 30-ih godina 20. st. Augustinčić se počinje baviti izradom javnih spomenika. Sudjeluje i često pobjeđuje na brojnim javnim natječajima za spomenike širom svijeta te stječe ugled provjerenog majstora konjaničkih figura. Za rata izlaže na Venecijanskom bijenalu 1942. godine. Nakon rata bio je i ostao jedan od Titovih najintimnijih prijatelja. Darovnim ugovorom većinu svojih djela poklonio je rodnom Klanjcu, gdje je 1976. godine i otvorena Galerija Antun Augustinčić.