B

B (17)

Dubravka Babić, biografija

 

Rođena je 18. veljače 1951. godine u Zagrebu gdje je pohađala osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bila je na mnogim studijskim putovanjima u Europi. Sudjelovala je na više od 350 skupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu te izlagala na 70-tak samostalnih izložbi. Radovi Dubravke Babić nalaze se u muzejima i mnogim privatnim zbirkama. Odlikovana je brojnim domaćim i inozemnim nagradama za grafiku i crtež te je članica Hrvatskog društva umjetnika. Bila je predsjednica komisije za likovnu djelatnost Gradskog ureda za obrazovanje i kulturu. Također sudjeluje na mnogim likovnim radionicama, kolonijama i simpozijima. Radila je kao pedagog, docent na ALU da bi zatim postala redovitia profesorica na katedri grafike ALU.

Ljubo Babić, biografija

 

Rođen je u Jastrebarskom 14. lipnja 1890. godine, a preminuo je u Zagrebu 14. svibnja 1974. godine. Bio je hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti, likovni pedagog, ilustrator i scenograf. Njegov slikarski opus bio je tematski vrlo raznolik; slikao je portrete, krajolike, studije, mrtve prirode, motive iz narodne poezije i folklora. Izražavao se u različitim slikarskim i grafičkim tehnikama kao što su: tempera, ulje, akvarel, kreda, bakropis te litografija. U likovno stvaralaštvo unosi i osobni doživljaj umjetničkih, kulturnih i političkih zbivanja u kojima je aktivno sudjelovao. Ostvario je više od 200 scenografsdkih postava. 1940. godine postao je redoviti profesor na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji. Organizirao je mnogobrojne likovne izložbe u zemlji i inozemstvu i objavio niz radova iz povijesti umjetsnosti i kritičkih prikaza o suvremenim likovnim zbivanjima. Zahvaljujući stipendiji grofa Pejačevića krenuo je na školovanje u Munchenu gdje je i završio kurs za umjetničku anatomiju na Medicinskom fakultetu. Potom se vraća u domovinu i otvara Modernu slikarsu školu u Ilici 52.

Branko Bahunek, biografija

 

Rođen je 13. prosinca 1935. godine u Zagrebu, a umro je 06. rujna 2005. godine u Crikvenici.. Od 1950.-1953. pohađa Školu za primjenjenu umjetnost u Zagrebu, istodobno radi kao soboslikar i dekorater s ocem čiji je status poznatog slikara-amatera uvelike utjecao na Branka Bahuneka.1955. pohađa Likovnu sekciju kulturno-umjetničkog društva Ivan Goran Kovačić u Zagrebu, koju vidi istaknuti slikar i likovini pedagog Ivo Šebalj, učeći klasično crtanje, slikarstvo i slikarske tehnike. Prvi zapaženi uspjeh postiže na 1968. godine na zajedničkoj izložbi u Zagrebu, što ga je potaknulo na intenzivniji slikarski rad, dok ga je prodor u svijet s nastupom u Salotto dell'arte u Milanu 1970. godine, ohrabrio da napusti poziv dekoratera i da se profesionalno posveti slikarstvu. Prve samostalne izložbe imao je 1974. u Zagrebu i Dubrovniku. Osim u hrvatskim gradovima izlagao je u Berlinu, Rotterdamu, Zuerichu, Muenchenu, Amsterdamu, Beču, Parizu, New Yorku, Torontu, Seulu itd.primio je mnoga priznaja i nagrade u zemlji i inozemstvu, među ostalim 3. nagrada na XVII međunarodnom salon u Parizu 1976. godine.

Joško Baica, biografija

 

Rođen je u Dubrovniku 1923. godine, a umro je u Zagrebu 2010. godine. Bio je slikar i internist. Slikarstvo je učio u privatnoj školi Koste Strajnića u Dubroviku. Slike su mu temeljene na prizorima iz bolničkog života, slika i mrtvu prirodu, portrete te krajolike Dubrovnika. Izvodio je vitraje i freske u bolnicama u Travniku, Gospiću itd. Samostalno je izlagao u Gospiću, Beogradu, Zagrebu, Milanu.

Ilija Bašičević-Bosilj, biografija

 

Rođen je 1895. godine u Šidu u Vojvodini, gdje je i umro 1972. godine. Obrađivao je zemlju do svoje 62. godine. Prve gvaševe i crteže naslikao je 1957., a od 1958. godine počeo je slikati uljanim bojama. Slikao je do kasno u noć, unatoč slabom vidu. Slikao je po svemu što mu je bilo nadohvat ruci; zidovima kuće, ormarima, komadima dasaka itd. Motivi slika su priče iz Biblije, scene iz Apokalipse, životinje, osobito ptice, likovi iz mitova, dvoglava stvorenja, koja predstavljaju dualizme, na samo dobra i zla, nego istine i laži, svjesnog i nesviejsnog, dobrote i agresije te vanjskog i unutarnjeg. Izlagao je samostalno u Genovi, Zagrebu, Frankfurtu na Maini, Münchenu, Opatiji, Amsterdamu, Ohridu, Vukovaru, Düsseldorfu, Milanu, Beogradu, Varaždinu, Dubrovniku, Novom Sadu, Jagodini, Veneciji itd. Slike Ilije Bosilja još za njegova života kupovao je Carlo Ponti, koji je želio kupiti cijelu izložbu, ali je Bosilj, iz ponosa to odbio pa je Ponti kupio samo sedam slika. Poslije toga Bosilj je naslikao nekoliko portreta Sophie Loren. Zatim je ušao u zbirku Rockfellera, a  jednu je njegovu sliku kupila i Elizabeth Taylor. Radove su mu otkupili Centar „Georges Pompidou“ u Parizu i u njujorška MoMA.

Branko Becić, biografija

 

Rođen je u Sarajevu 14.12.1923. godine. Sin je slikara Vladimira Becića. Završio je Akademiju u Zagrebu 1951. Profesor na Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu do 1978. Izlaže od 1952. mrtvim prirodama i interijerima rabi prigušenu ljestvicu boja, u pejzažima mu je kolorit slobodniji i svjetliji. Izlagao je s ''Grupom 5'' u Rijeci i Zagrebu 1957. Sudjelovao je na skupnim izložbama u Zagrebu, Opatiji, Skoplju, Ljubljani, Sarajevu i Frankfurtu i u radu likovne kolonije ''Sava'' u Slavonskom Brodu 1980. i 1981. Bavi se ilustriranjem i opremom knjiga. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Osijeku i Ozlju. Branko Becić umro je 18. rujna 2000. godine u Zagrebu.

Vladimir Becić, biografija

 

Rođen je u Brodu na Savi 1. lipnja 1886. godine, a umro je u Zagrebu 24. svibnja 1954. godine. Studirao je pravo u Zagrebu i slikarstvo u Munchenu i Parizu. Osim toga djelovao je u Osijeku, Beogradu i Bitolju, a tijekom Prvog svjetskog rata bio je dopisnik i ratni slikar časopisa na solunskoj fronti. Na prelasku u dvadesete godine 20. stoljeća boravio je kraj Sarajeva, a zatim odlazi u Zagreb gdje je profesor na Umjetničkoj akademiji do 1947. godine. Njegovi najraniji radovi iz vremena munchenskog školovanja, s djelima Račića i Kraljevića čine kompleks hrvatske moderne, oni stilistički nose značajke tradicije i novoga. Poslije će se približiti Cezannu, a potom naglašenim geometrijskim strukturianjem motiva i volumnioznošću oblika ući u svoj neoklasicizam. Tih mijena u Becićevu slikarstvu bit će više. Međutim, pravi naglasak ostat će uvijek na njegovu minhenskom stvaranju, koje i Ljubo Babić označio kao razdoblje što označava nenadmašnu odrednicu u redoslijedu Becićevih sretnijih i manje sretnih faza.

Koraljka Beker, biografija

 

Rođena je 1965. u Zagrebu. U rodnom gradu završila je Školu primijenjenih umjetnosti. 1984. godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je i diplomirala slikarstvo 1990. godine, u klasi profesora Đure Sedera. Postaje članicom HDLU-a, a 2005. godine i članicom Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Nakon studija intezivno se počinje baviti slikarstvom. Tematski je usmjerena na figuralne kompozicije, aktove i pretežno ženske modele, gde kao detalj često stavlja ŠEŠIR kao prepoznatljiv motiv. Uz ovu temetiku krajolik je čest u slikarstvu Koraljke Beker. Izlagala je na brojnim skupnim i priredila više samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

MIljenko Bengez, biografija

 

Rođen je 1954. godine u Zagrebu. Slikarstvom se počinje baviti osamdesetih godina. Od 1984. do 1989. suradnik je u ateljeu profesora Vilima Svečnjaka. Prvi put samostalno izlaže u Ljubljani 1987. godine. Od 1990. godine boravi u Firenzi i kod profesora Leonarda Passeria izučava restauriranje slika štafelajnog slikarstva. Po završetku školovanja odlazi u New York i počinje suradnju sa galerijom ''S.E. Feinman Fine Arts''. Od 1997. godine surađuje sa milanskom galerijom koja mu nakon brojnih izdanja grafičkih listova tiska monografiju 2001. pod nazivom ''Bengez''. Do danas je izlagao na pedesetak samostalnih izložbi.

Mersad Berber, biografija

 

Rođen je 1. siječnja 1940 u Bosankom Petrovcu, a umro je 7. listopada 2012. godine u Zagrebu. Slikarstvo je doplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963. godine, na odsjeku za slikarstvo u klasi Maksima Sedeja. 1965. godine završio je specijalizaciju za grafike. Od 1978. do 1982. godine radio je na katedri za crteže i grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajaevu. Danas je poznat kao jedan od najvećih grafičara. Njegova djela su uvršetan u kolekciju Tate gallery 1984. godine. Imao je velik niz samostalnih i skupnih izložbi. Dobitnik je preko 50 nagrada i priznanja za svoj rad. Svojim likovnim jezikom čvrsto se naslanjao na europsku tradiciju te je izlagao u Barceloni, Madridu, Istambulu, Berlinu, Moskvi te Krakowu. Od 2007. godine član je Ruske akademije umjetnosti. 2011. godine je objavio monografiju ''Srebrenica''  u kojoj je prikazao tragediju svojega bošnjačkog naroda u Srebrenici. Posljednji put je izlagao u Krakowu 2007. godine gdje je i dobio grand prix.

Lujo Bezeredi, biografija

 

Rođen 1898. godine u Novoj u Mađarskoj, a umro je u Čakovcu 1979. godine. Osnovnu školu završava u Čakovcu nakon čega upisuje studij na Višoj pedagoškoj školi u Budimpešti. Svoje zanimanje za kiprastvo dalje razvija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi F. Kršinića. Akademiju ne završava te se napustivši je okreće keramici. Srdeinom 30-ih odlazi u Beograd, ali se nakon nekog vremena vraća u Čakovec. Bezeredi se istaknuo u keramici, izađujući groteskne skulpture socijalne temetike. Svoje plastike radi u terakoti, češće u engobi nego glaziranoj keramici, fajansi, aluminiju, armiranom betonu, bronci i drvu. Tkođer se služio i posebnom tehnikom nazvanom glinorez. Postavljeno je nekoliko njegovih javnih skulptura među kojima možemo istaknuti Cvat u Čakovcu. Većinu svojih djela poklonio je Međimurskom muzeju u Čakovcu, koja danas čine dio stalnog postava.

Josip Biffel, biografija

 

Rođen je 27. studenog 1933. godine u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Doplomirao je na Akademiji likovnih umjetsnoti krajem pedesetih godina. U likovnom životu počinje raditi šezdesetih godina, isprva kao nastavnik u školi da bi zatim bio primljen na Akademiju likovnih umjetnosti gdje će na kraju postati i redoviti profesor. Svoju slikarsku tehniku vezao je uz tradicionalne medije uključivši veći broj radova izvedenih u muralnim tehnikama kao što su freska, mozaik i vitrail. Imao je više samostalnih izložbi u Dubrovniku, Zagrebu, Hamburgu itd. Isto tako dobio je desetak nagrada.

Charles Billich, biografija

 

Rođen je u Lovranu kao Karlo Bilić 6. rujna 1934. Zbog neslaganja s komunističkim vlastima nekoliko godina je proveo je u zatvoru. Pušten je uz pomoć Crvenog križa, nakon čega je emigrirao brodom u Australiju. Ondje živi od 1956. godine. Završio je studij umjetnosti u Melbourneu. Motivi njegovih slika su vrlo raznoliki, od portreta, prikaza sportskih događanja, baleta, arhitekture, kazališta do religijskih motiva. Bio je službeni umjetnik velikog broja sportskih i kulturnih događanja poput utrke formule 1 u Melbourneu 1996. godine, kandidature Pekinga za Olimpijske igre i službeni umjetnik Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine itd. Bio je službeni umjetnik olimpijskih ekipa SAD-a i Australije, na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, u Sydneyu 2000. godine, u Ateni 2004. godine i Pekingu 2008. godine. Sudjelovao je u obilježavanju 100. godina Nobelove nagrade 2001. godine.

Jakov Bratanić, biografija

 

Rođen je u Vrbanju na Hvaru, 26. ožujka 1912. godine. On je slikar i povjesničar umjetnosti. završio je studij na Pravnom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je upravitelj Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne biblioteke, profesor na Školi primijenjene umjetnosti i Akademiji za kazalište, film i televiziju u zagrebu. Slikarstvom se bavi od 1948. U prvom razdoblju razlaže oblike do elementarnih odnosa i približava se apstrakciji. U novijim ciklusima jednostavnim znakovima, jasnom bojom i slobodnom gestom prikazuje zavičajne motive ističući dublja simbolična značenja. Crkve su mu česta tema u njegovim radovima. Umro je 16. listopada 2001. godine.

Boris Bučan, biografija

 

Rođen je 15. ožujka 1947. godine u Zagrebu. 1972. godine završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Posvećuje se istraživanjima u različitim likovnim disciplinama (slikarstvo, crtež, grafika, grafički dizajn). U više navrata ostvaruje svoje ideje u gradskim prostorima. Posebnu pozornost poklanja problematici anonimne medijske poruke koju personalizira duhovitim intervencijama u predložak. Jednakom maštovitošću ukazuje na stereotipnost industrijske proizvodnje. Plakate u početku radi za Studentski centar u Zagrebu, nakon toga u plakat uvodi i fotografiju. Od 1980. do 1982. radi plakate, velikih dimenzija i bogate likovnosti, za HNK Split i koncertni program Radio-televizije Zagreb. Plakati mu se nalaze u nizu svjetskih muzeja. Imao je brojne samostalne i skupne izložbe.

Dubravko Budić, biografija

 

Rođen je 10. kolovoza 1948. godine u Zagrebu, a umro je 26. lipnja 2009. godine. Pohađa Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu (Grafički odjel), a od 1968. do 1970. studira na Akademiji likovnih umjetnosti, na slikarskom odjelu kod profesora Ivančića, Kulmera i Šebalja. Prvi put izlaže na 6. zagrebačkom salonu 1971. godine, a svoju prvu samostalnu izložbu realizirao je s Vladimirom Gudcem u Galeriji Studentskog centra 1972. u Zagrebu. Suosnivač je grupe TOK, u kojoj djeluje od 1972. do 1973. U jesen 1989. godine emigrira u Kanadu (Toronto), gdje živi sve do rujna 2004. godine. Kraće studira na George Brown Collegeu (grafički dizajn, strip i ilustraciju), a 1999. usavršava duboki tisak na poznatoj školi grafičkih tehnika Open Studio u Torontu. 2007. godine izdana mu je monografija Budić – između geste i programa, autora Želimira Koščevića.

Vlaho Bukovac, biografija

 

Rođen je u Cavtatu 1855. godine, a umro je u Pragu 23. travnja 1922. godine. Bio je jedan od najznačajnijih hrvtaskih slikara. Studirao je u Parizu i ondje je djelovao petnaestak godina. Došavši 1893. godine u Zagreb, postaje središnja ličnost umjetničkog i kulturnog života grada. Okuplja mlade umjetnike i književnike, potiče izgradnju ateljea, Umejtničkog paviljona, osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu. Od 1903. godine živi u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. Bukovčevo djelovanje u  Zagrebu obilježava početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tada radi velike dekorativne kompozicije za HNK. U posljednjoj, praškoj fazi slika eksperimentira u novousvojenoj poentilističkoj maniri. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara.