D

D (4)

Ivo Dulčić, biografija

 

Rođen je u Dubrovniku 1916. godine, a preminuo je u istom gradu 1975. godine. Bio je hrvatski slikar koji se isticao osobitim smislom za bogat kolorit i ljubavi prema motivima iz svog rodnog grada. U Dubrovniku pohađa Klasičnu gimnaziju, zatim studira pravo u Beogradu i Zagrebu. Kao apsolvent prekida studij i 1941. upisuje slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetsnosti gdje studira u klasi profesora Omera Mujadžića i Ljube Babića. Godine 1955. u Zagrebu uređuje atelijer te otada živi i radi između sjevera i juga domovine. Dulčićev slikarski jezik je kombinacija ekspresije, brzog i plastičnog crteža, uz profinjeni osjećaj za boju i teksturu. On je i majstor atmosfere, a u portretiranju ljudskog lika istančani psihilog. U hrvatskom slikarstvu ostat će trajno obilježen kao jedan od rijetkih slikara koji je trajno njegovao sakralnu temu. Prvi njegov zapaženi rad na tu temu, bila je freska Krista Kralja u crkvi Gospe od zdravlja u Splitu. Osobito je značajan njegvo rad na ckvenim vitrajima jer u tom području unosi gotovo revolucionarne novosti, izazivajući katkad i prosvjede predstavnika Crkve. Održao je izložbe u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku, Firenzi te Essenu.

Boris Dogan, biografija

 

Rođen je 29. listopada 1923. godine u Zagrebu, gdje je i umro 26. ožujka 1992. godine. Diplomirao je na Likovnoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Ljube Babića. Od 1952. do 1960. godine bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Bio je član grupe "Mart" s kojom izlaže 1957. godine. Osim slikarstvom, grafikom, i crtežom, bavio i scenografijom i kostimografijom, opremom i ilustriranjem knjiga, radio je plakate i tapiserije. U ranijem razdoblju slika pejsaže i portrete, a u kasnijem poetizira stvarnost i prožima je maštom u kojoj se javljaju prizori iz djetinjstva i snova. Slika obrise napuštenih gradova, kuće što lebde u zamišljenu prostoru. U novijim radovima isključuje motive, reducira poznato i uvodi asocijativno značenje te postiže kolorističku sintezu plohe. Približava se apstraktnom izrazu i tašizmu, naglašava magičnu atmosferu napuštenih prostora. Samostalno je izlagao od 1959., između ostalog u Sarajevu, Zagrebu, Vinkovcima, Čakovcu i Mariboru. 1980. godine u Modernoj galeriji u Zagrebu priređena mu je monografska izložba.

Cata Dujšin Ribar, biografija

 

Rođena je 1897. godine u Trogiru, a umrla je 1994. godine u Zagrebu. Pravim imenom Katarina, rodila se kao peto od osmero djece u obitelji Gattin. Otac Vjekoslav bio je carinski službenik, a majka Giustina jedno je vrijeme radila u pošti u Trogiru. Djetinjstvo provodi u Boki Kotorskoj, a nakon tri razreda Trgovačke akademije i tečaja slikarstva kod Emanuela Vidovića, studirala je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje su joj profesori bili Ferdo Kovačević, Oton Iveković i Menci Clement Crnčić. Slikala je dalmatinske krajolike i portrete s lirskim ili dramatskim obilježjem prirode. Izlagala je u Londonu, New Yorku, Washingtonu, Veneciji i Zagrebu. Akademiju likovnih umjetnosti nije uspjela završiti iz zdravstvenih razloga te se potom slikarski usavršavala privatno kod Vladimira Becića, a usavršavala se i u Parizu i Londonu. Radila je kao restauratorica u Galeriji umjetnina u Splitu. Pisala je i objavljivala poezjiu.

Marijan Detoni, biografija

 

Rođen je u Križevcima 18. travnja 1905. godine, a umro je u Zagrebu 11. svibnja 1981. godine. Bio je hrvatsli slikar i grafičar. Studirao je slikarstvo u Zagrebu, neko vrijeme radio je kao nastavnik u Križevcima, Vukovaru i Karlovcu. Prvo razdoblje njegova stvaralštva, kad je sudjelovao u radu grupe Zemlja, obilježeno je socijalnim temama, a potom je u nekoliko navrata boravio u Parizu. Za prvog boravka u Parizu nastaje ciklus linoreza '' Ljudi sa Seine''. U temama iz života provincije pokazao je smisao za humor i grotesku. Kasnije su prevladavale ekspresionističke tendencije, a kao prethondik hrvatskog apraktnog slikarstva radi slike '' Fantazija oronulog zida''.
 Nakon Drugog svjetskog rata u radu mu prevladavaju metode scoijalističkog realizma, da bi nakon 1952. godine pristupio novim problemima i pronalazio nova rješenja; intimna maštanja i nostalgične vizije dalekih svjetova djetinjstva.