H

H (6)

Krsto Hegedušić, biografija

 

Rođen je 26. studenog 1901. godine u Petrinji, a umro je 7. travnja 1975. u Zagrebu. Bio je hrvatski slikar i suprug hrvatske slikarice Branke Frangeš-Hegedušić te zet hrvtaskog slikara Roberta Frangeša Mihanovića. To što se rodio u Petrinji nije za njega imalo velike važnosti, jer poslije očeve smrti 1909. godine obitelj se vratila u Hlebine od kuda je obitelj Hegedušić bila podrijetlom i od tada počinje njegova prisna veza s Podravinom. Godine 1920. pohađa Privremenu školu za umjetnost i umjetni obrt (današnju Likovnu akademiju) u Zagrebu i slika prve arhetipske podravske idile. Becićev i Krizmanov tečaj obogatili su Hegedušićevo znanje, ali nisu utjecali na njegov slikarski stil. U Parizu gleda slike Pietera Breughela i sluti svoju figuralnu morfogiju. Ni tada se ne prekida njegova veza s Podravinom. Iz sjećanja na podravska obojena stakla nasltala je mala tempera, također na staklu '' Bilo nas je pet vu kleti''. Malo poslije, 1929., nakon susreta sa slikarima Tabakovićem, Postružnikom i pariškim đakom Leom Junekom, osniva skupinu Zemlja. Slika Harmonikaš iz tog razdoblja ideološki odbacuje umjetsnoti radi umjetnosti, a Poplava je puna kritičkog naboja i razornog djelovanja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarkih istupa prihvaća zaštitu kardinala Stepinca i tijekom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Poslije rata Hegedušić je imenovan redovitim profesorom Akademije likovnih umjetsnoti, a 1950. dobiva naslov majstora slikara i postaje voditelj majstorske radionice. Hegedušićevo slikarstvo dokaz je da se umjetnost ne može posve odvojiti od spoznaje, zato u njegovim slikama ima i poruge i suvremenih otuđenja. Mladoženja, vol i pumpa iz 1969., slika je onoga što ostaje, a što je ostalo od grada, što je ostalo od čovjeka u gradu. U njegovoj rodnoj Petrinji od 1987. djeluje galerija koja se zove njemu u čast.

Vladimir Herceg, biografija

 

Rođen je 27. studenoga 1947. godine u Pustodolu u Hrvatskom Zagorju, a umro je 18. listopada 2002. godine u Zagrebu. Već kao dijete seli u Zagreb u kojem završava osnovno i srednje obrazovanje. 1967. godine  zapošljava se u INA-Inženjeringu gdje radi do 1975. godine. Sljedeće godine upisuje akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, te 30. 6. 1981. diplomira slikarstvo u klasi profesora Šime Perića. Odmah potom postaje suradnik u Majstorskoj radionici profesora Ljube Ivančića i profesora Nikole Reisera. 1984. godine usavršava slikarstvo u ateljeu Cite Internationale des arts u Parizu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Vladimir Herljević, biografija

 

Rođen je 12. srpnja 1930. godine u Varešu. Gimnaziju završio u Zenici 1949., a Akademiju likovnih umjetnosti, smjer kiparstvo, završio je 1956. u Zagrebu. Postdiplomski studij, Majstorsku radionicu Antuna Augustinčića pohađa od 1956. do 1960. Kao bliski suradnik ostaje surađivati s Augustinčićem još 23 godine, sve do njegove smrti. Dominantan motiv mu je ženski akt. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama diljem svijeta. Od 1956. do 1990. realizirao je 30-tak spomeničkih i ambijentalnih skulptura u javnim prostorima. Autor je niza portreta. Živi i radi u Zagrebu.

Oskar Herman, biografija

 

Rođen je u Zagrebu 17. ožujka 1886., gdje je i umo je 18. siječnja 1974. godine. Bio je hrvatski slikar židovskog podrijetla. Jedan od slavne četvorice naših slikara (Kraljević, Bacić, Račić, Herman), koje zovemo slikarima minhenskog kruga i utemeljiteljima hrvtaske moderne. Poput ostale trojice i Herman se školovao u Muchenu, najprije uči crtanje u atelieru Antona Azbea 1904., a potom upisuje Likovnu akademiju, slikarska klada Huga Habermanna. Još tijekom studija, 1908. prvi puta izlaže u Zagrebu gdje i studira do 1910. godine. Nakon Prvog svjetskog rata ponovno dolazi u Munchen gdje je uz kraće boravke u Parizu i Berlinu živio sve do eskalacije nacizma. 1933. kad se vraća u Zagreb priređuje prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu. U minhenskom razdoblju redovito je i zapaženo izlagao samostalno i na izložbama minhenske nove secesije. 1942-44. boravi u izbjegličkom logoru Ferramonti-Tarsia, na jugu Italije. 1944. vraća se u Hrvatsku, u partizane, a 1945. u Zagreb. Zapošljava se kao kustos u zagrebačkoj Modernoj galeriji.

Andreja Hojnik Fišić, biografija

 

Rođena je Puli, gdje je završila gimnaziju. Sklonost prema kreativnom oblikovanju i slikanju nasljeđuje od majke, dipl. ing. arh. Studirala je novinarstvo te engleski i talijanski jezik u Ljubljani iz koje seli u Zagreb, gdje živi i stvara i danas. Amaterski se bavi slikarstvom i primjenjenom umjetnošću. Koristi sve likovne tehnike. Inspiraciju nalazi u Istri, rodnome kraju, moru i ljudima.

Petar Hranuelli, biografija

 

Rođen u Supetru na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na tridesetak samostalnih i više od šezdeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić Boras, Romina Peritz , Davorin Vujičić, Snježana Kauzlarić itd. Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu. Izlagao je na brojnim izlozbama, što samostalnim, što skupnim, u zemlji i inozemstvu te je sudjelovao u mnogim likovnim kolonijama. Dobitnik je brojnih nagrada. Značajni ciklusi su mu; Otoci, Putni pejzaži, Venere, Venere u medu, Anđeli, Zapisi, Katedrale, Portreti i Dječija igra.