I

I (2)

Ljubo Ivančić, biografija

 

Rođen je u Splitu 18. siječnja 1925. godine. Pohađa Srednju tehničku školu u Splitu, ali 1941. prekida školovanje. Godine 1942. priključuje se partizanima; radi na Braču, Hvaru, Visu, Splitu i Šibeniku. Na Akademiji studira od 1945.-49., a slikarsku specijalku polazi kod Đ. Tiljka. Javnosti se predstavio 1954. samostalnom izložbom u Zagrebu, a samo nekoliko mjeseci poslije prvoga nastupa jedno mu je djelo uključeno u izložbu ''60 slika modernog jugoslavenskog slikarstva''. Od 1961. je asistent, a od 1969. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Poslije smrti K. Hegedušića povjerila mu je JAZU vodstvo Majstorske radionice za postdiplomski studij slikarstva i izabrala ga za svojega člana. Duboko autentično, djelo Ljube Ivančića je europsko po svojoj nezavisnosti, po nastojanju da se izrazi sintetički, da stvori svoj veliki stil te po svojoj obrani tragizma i razumijevanju tradicije. Godine 1979./80. Moderna galerija u Zagrebu priredila mu je retrospektivnu izložbu koja je prenesena u Beograd, Sarajevo i Split. Ljubo Ivančić umro je 21. travnja 2003. godine u Zagrebu.

Oton Iveković, biografija

 

Rođen je u Klanjcu 17. travnja 1869. godine, a umro je u Velikom Taboru 4. srpnja 1939. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču te je kasnije i sam bio predavač na Akademiji likovnih umjetsnoti u Zagrebu. Otonov stariji brat Ćiril Metod bio je poznati arhitekt i konzervator, odvjetnički pripravnik, amterski slikar, a 1936. godine imao je izložbu u Salonu Ullrich. Oton se ne bavi samo slikanjem, već i pisanjem. Poznato je kako je već u osnovnoj školi crtao po školskoj tablici i to je upravo ono što će obilježiti cijeli njegov slikarski opus, a to su likovi iz hrvtaske povijesti. Nadahnuće je dolazilo iz čestih i brojnih pričanja o hrvatskoj prošlosti u njegovu domu i domu Brozovih gdje ej bila udata njegova teta, očeva sestra, u kojem je i rođen dr. Ivo Broz. Njegova upornost dovela ga je do toga da je na vrijeme upisao u Beču ljetni semestar gdje uskoro postaje redovni polaznik ali ne zadugo. Već je 1891. bio udaljen sa studija na zahtjev njegova nastavnika Trenkwelda. Čini se kako je Oton često dolazio u sukob sa nastavnicima na Akademiji zbog stalnog u upornog slikanja kompozicija na temu Zrinskig i Frankopana. Tešku materijalnu okolnost tijekom cijele naobrazbe su mu ponešto olakšavale stipendije koje će kasnije dobivati od Akademije i Državne Vlade u Zagrebu. Isidor Kršnjavi nagovorit će ga na studij u Munchenu uz njegovu novčanu potporu. Kao štićeniku Isidora otvaraju mu se sva vrata u u Zagrebu. Odmah je dobio službu nastavnika crtanja u gimnaziji. Uz ostale mlade umjetnike svog naraštaja  izlaže na Hrvatskoj narodnoj umjetničkoj izložbi 1894. godine. Prihvaćajući Bukovčev neakademski pristup slikarstvu, sudjelovati će u stvaranju hrvatske moderne. Bio je jedan od glavnih pokretača likovnog života svoga vremena, čija djela su prodrla u najšire slojeve pučanstva i u svijesti hrvatskog naroda ostala kao znak domoljubnog slikarstva.