J

J (5)

Vlado Jakelić, biografija

 

Rođen je 17.svibnja 1943. godine u Prugovu kraj Splita. Školu primijenjene umjetnosti završio je u Splitu. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1962., na kojoj diplomira 1966. godine u klasi profesora Antuna Mejzdića. Od 1967. do 1972. suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića. Član je likovne grupe Biafra od 1972. do 1974. Izlaže od 1966. godine. Za slikarski i crtački rad dobio je brojna priznanja.

Dalibor Jelavić, biografija

 

Rođen je 29. svibnja 1949. godine Beogradu, a od 1950.-1960. godine živi u Vrgorcu i Metkoviću. 1961. godine dolazi u Zagreb. 1972. godine upisuje ALU u Zagrebu, koju završava 1977. u klasi prof. Nikole Reisera. Bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera u razdoblju od 1977.-1979. godine. U počecima radi monokromna djela, kolažira dijelove predmeta, nanosi pijesak na podlogu i ističe teksturu same slike. Nakon toga nastaju "BIJELE SLIKE" u kojima dotiče minimalizam ali ubrzo napušta takav izražaj i okreće se na starija iskustva poslijeratnog slikarstva (COBRA 1948-1951), njegovi crteži postaju sve ekspresivniji, naglašena je gesta i agresivna boja, zatim ulazi u ciklus slika mračnog naboja. Nadalje Jelavićeva slika prerasta u veliku ekspresivnu eksploziju THE BIG BANG i tako kreće na svojim temeljima stvarati aptraktne slike kombinirajući tehnike enakustike, crteža itd. Uz slikarski rad, Dalibor Jelavić bavi se dizajnom, ilustracijom, objavljuje grafičke mape COBRA 1981, ONAON, radi u različitim likovnim tehnikama, emajlu, tapiseriji, keramici a u posljednje vrijeme bavi se video zapisom. Član je HDLU-a i ZUH-a. Izlaže na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Jedan je od osnivača ArTresora, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja među kojima i odličja Predsjednika RH s likom Marka Marulića za osobite zasluge u hrvatskoj likovnoj kulturi. Od 2004. godine docent je na ALU u Zagrebu, zatim postaje prodekan, a 2010. godine postaje dekanom Likovne akademije u Zagrebu, gdje živi, radi i stvara.

Vasilije Jordan, biografija

 

Rođen je u Zagrebu 1934. godine. Hrvatski je akademski slikar koji je pohađao Školu primijenjene umjetnosti (1953.), a potom upisao Akademiju likovnih umjetnosti na kojoj je i diplomirao u klasi profesora Ljube Babića (1958.) Od 1960. godine započinje njegova profesionalna karijera samostalnog umjetnika. Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo, između ostalih nagrade grada Zagreba za 1969. godinu te godišnje nagrade ''Vladimir Nazor''. O Jordanovom slikarstvu je snimljeno nekoliko kratkometražnih dokumentarnih filmova. Redovni je profesor katedre za crtanje i slikanje na Akademiji likovnih umjetnosti. Suprug je akademske slikarice Dragice Cvek Jordan.

Hinko Juhn, biografija

 

Rođen je u Podgoraču kraj Našica 1891., a umro je u Zagrebu 1940. godine. Pohađao je Obrtnu i Višu školu za umjetnost i obrt gdje mu predaju R. Frangeš-Mihanović i R. Valdec. Kasnije se školuje na Internacionalnoj akademiji u Firenci i u Beču na Školi za umjetnički obrt gdje odabire keramiku. Bavio se i pedagoškim radom podučavajući keramiku na Akademiji te na Obrtnoj školi u Zagrebu. Zahvaljujući Hinku Juhnu keramika postaje popularna i u Hrvatskoj te se u prvoj polovici prošlog stoljeća etablira kao umjetnost. Juhn je bio majstor u sitnoj plastici, a najčešće teme njegovih skulptura su ženski aktovi. Njegova djela odražavaju opće karakteristike plastike iz 20-tih godina 20. stoljeća. Izrađivao je i uporabnu keramiku. Osim terakote, majolike, fajanse i porculana izražavao se i u kamenu, drvu i bronci. Sudjelovao je na izložbama Kruga zagrebačkih umjetnika i na Pola vijeka hrvatske umjetnosti, a na Modernoj hrvatskoj keramici u Beču, posthumno. 

Gabrijel Jurkić, biografija

 

Rođen je u Livnu 24. ožujka 1886. godine, a umro je 25. veljače 1974. godine. Učio je slikarstvo u privatnoj umjetničkoj školi Čikoša i Crnčića, a potom u Višoj školi za umjetnost i obrt (1907/08) u Zagrebu i Akademiji u Beču, gdje je završio i specijalnu školu (K. Pochwalski). Od 1911. do 1956. godine živio je i radio u Sarajevu, a nakon toga preselio je u franjevački samostan Goricu u Livnu. Akademski realizam bečke škole, uočljiv poglavito u portretima, Jurkić je svladao u ozračju secesije iz koje mu se kao uzori za obradu zavičajnih motiva pojavljivali Segantinijevi planinski pejzaži. Niz svježih impresionističkih skica nastaje 1919.-21. pod utjecajem impresionizma njemačke škole. Taj se period završava majstorski izvedenom slikom Divlji mak koja objedinjuje impresionistička iskustva i dekorativnost secesije. Osim slikanjem bavio se ilustriranjem knjiga, restauratorskim radom i pisanjem kraćih tekstova u dnevnome i periodičnome tisku o umjetnosti i svojim suvremenicima.