P

P (8)

Pavao Perić, biografija

 

Rođen je 1. veljače 1907. godine u Ercegovcima kraj Dicma, a umro je 14. srpnja 1978. godine u Zagrebu. Osnovnu školu polazio je u Dicmu, a Obrtnu školu završio je 1923. godine u Splitu. Nakon toga upisuje Kraljevsku akademiju za umjetnost u Zagrebu kod profesora Roberta Frangeš-Mihanovića, Ive Kerdića i Frane Kršinića. Diplomirao je 1927. godine. Prvi put izlaže 1939. godine na XIV izložbi hrvatskih umjetnika u Zagrebu. Izlagao je na tridesetak samostalnih izložbi (Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Split, Beč, Beograd, Maribor, Sinj, Osijek, Rijeka, Lausanne, Zadar, Dubrovik), te je sudjelovao na više od sedamdeset skupnih izložbi. Sudjelovao je na brojnim natječajima te je izveo nekoliko komemorativnih spomenika; palim borcima i žrtvama fašističog terora u Divoselu, mornarima u pobuni u Puli, palim borcima u Biogradu na moru, borcima NOB-a u Udbini, palim borcima u Vrapču, žrtvama fašističkog terora u Gospiću.

Goran Petrač, biografija

 

Rođen je 1961. godine u Ludbregu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je slikarstvo u klasi profesora Vasilija Jordana 1985. godine. Prvu samostalnu izložbu priredio je u Galeriji Koprivnica 1988. godine sa slikama srednjeg i većeg formata na kojima kolorističke strukture i namazi boja pretvaraju figuralnu kompoziciju u poetsko viđenje svijeta, što će ga tematski i likovno odrediti kao slikara krajem osamdesetih i kroz cijelo desetljeće devedesetih godina. U Petračevim slikama možemo uočiti nekoliko tematskih ciklusa koji su ga zaokupljali kao motiv i sadržaj, te problemi koje on sustavno i na specifičan način riješava unutar tkiva slike, dajući joj bogatstvo i uvjerljivost.

Ratko Petrić, biografija

 

Rođen je 1941. godine u Zadru, a preminuo je 12. listopada 2010. godine u Zagrebu. U Zadru završava gimnaziju, a kiparstvo studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje i diplomira u klasi Vanje Radauša 1966. Bio je suradnik njegove Majstorske radionice od 1996. do 1969. godine. Suosnivač je likovne grupe "Biafra". Radio je socijalnu i angažiranu skulpturu te cikluse kojima ironizira društvene mane i pomodnosti. Antiljepotom, nekonvencionalnim izrazom i efektom šoka postiže ekspresionističko raspoloženje, a kadšto koristi nekiparske materijale - kožu, papir, dlaku, gotove predmete. Bavio se i karikaturom i grafičkim oblikovanjem. Izlagao je na više izložaba u zemlji i inozemstvu. Bio je sudionik više međunarodnih kiparskih simpozija. Napravio je dvadesetak skulptura u javnim prostorima, ponajviše u Zadru i Zagrebu. Začetnik je ideje Aleja skulptura na savskome nasipu u Zagrebu. Dobitnik je mnogih nagrada, među kojima i Salona Mladih 1972. i 1973., na bijenalu mladih u Rijeci 1975., "Vjesnikove" nagrade "Josip Račić" za 1976., godišnje nagrade HDLU-a 1993. i Velike nagrade 30. zagrebačkog salona 1995. 

Ivan Picelj, biografija

 

Rođen je u Okučanima 28. srpnja 1924. godine, a umro je u Zagrebu 22. veljače 2011. godine. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1943.-1946. Nakon studija bavio se uređenjem i opremanjem štandova na ondašnjem Zagrebačkom velesajmu u Savskoj ulici, što je bitno utjecalo na njegov daljni rad, jer se opredijelio za tada modernu tendeciju spoja umjetnosti i industrije, što je ostala misao vodilja njegova djelovanja. Rad na premi sajamskih izložbi doveo ga je do unosnih poslova - uređanja jugolasvenskih paviljona u Zagrebu, Beču, Hannoveru, Stockholmu, Torinu i Chicagu koje je izvodio zajedno s kolegama Vjenceslavom Richterom i Aleksandrom Richterom. Prijateljstvo i suradnja s njima, i zajednički napor da te nastupe izvedu atraktivnije bila je podloga sa osinivanje grupe EXAT 51 1951. i Studija za industrijsko oblikovanje (SIO) 1956. Picelj se osobno vrlo angažirao u tim projektima, prvu izložbu grupe EXAT 51, 1952. organizirao je u vlastitom stanu u Gajevoj ulici. Picelj je razvio svoj specifičan slikarski smjer geometrijske apstrakcije, pod utjecajem modernog konstruktivizma i Bauhausa. Aktivno je sudjelovao u nastanku i širenju međunarodnog pokreta Nove tendencije za čije je izložbe stvorio niz namjenskih radova, istražujući vizualnu percepciju, matematičke ritmove i pomake čestica. Picelja je zainteresirala fizička dimenzija vida i njen subjektivni dojam te je istraživao granice percepcije i tako počeo stvarati u duhu Op arta. Najčešće je mutliplicirao neki geometrijski lik unutar pravilnog rastera plohe s nekim pomakom u boji ili obliku. Za Picelja je bila značajna 1959. kad je prvi put izlagao u pariškoj galeriji Denise Rene zajedno sa Aleksandrom Srnecom i Vojinom Bakićem te je to ujedno postala njegova kućna galerija koja je izlagala i prodavala njegova djela. Osim Zagreba samostalno je izlagao u Londonu, Chicagu, New Yorku, Veneciji, Padovi, Ulmu itd.

Tatjana Politeo, biografija

 

Rođena je 15. srpnja 1976. godine u Zagrebu, gdje završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a zatim i Akademiju likovnih umjetnosti. Diplomirala 2003. godine u klasi prof. Ivice Šiška. Izlagala je na preko trideset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te na brojnim skupnim izložbama. Sudjeluje na likovnim simpozijima i radionicama. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Dimitrije Popović, biografija

 

Rođen je 4. ožujka 1951. godine na Cetinju. Završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Za boravka u Parizu 1974. upoznaje pariškog kolekcionara gospodina Davriera pa u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u Galeriji Alexander Braumuller s umjetnicima Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Fini i drugima. U Pforzheimu 1982. Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingotna, organiziraju mu zajedničku izložbu grafika sa Salvadorom Dalijem. Iste godine u povodu velikog jubileja ''Leonardo a Milano - 1482-1982'', izlaže ciklus crteža Omaggio a Leonardo u milanskoj Palazzo Sormani. U povodu 27. međunarodnog umjetničkog festivala ''Due mondi'' grad Spoleto u kojemu se taj festival održava, organizira mu izložbu slika, crteža i grafika. U godini jubileja, dvije tisuće godina kršćanstva, izlaže u Rimu ciklus raspeća Corpus mysticum u Sant Andrea al Quirinale, Sant Maria del Popolo. Jedan je od petnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa koji su pozvani da odgovore na ''Pismo Pape Ivana Pavla II umjetnicima''. Odgovori su objavljeni u knjizi ''Umjetnici odgovaraju Papi Ivanu Pavlu II''.

Zlatko Prica, biografija

 

Rođen je u Pečuhu 1916. godine, a umro je u Rijeci 2003. godine. Po završetku prvog razreda 1922. i nesretnog sloma njegove obitelji, seli se s majkom u Zagreb te ondje nastavlja školovanje i upisuje Umjetničku akademiju 1936. godine. Prolazi klase vrsnih pedagoga; Omera Mujadžića, Krste Hegedušića i Ljube Babića. U završnoj godini pokazuje izniman talent, tako da mu je na izložbi diplomskih radova dodijeljena pariška stipendija koju je dodijeljivao Kolegij akademije. Prvu veliku izložbu priredio je u Umjetničkom paviljonu 1941. u Zagrebu. U ljeto 1943. godine odlazi u partizane gdje se naročito angažira u kulturno-umjetničkom odjelu ZAVNOH-a. Iza rata putuje na kraća studijska putovanja; Pariz, Indija i Brazil. Nakon toga radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do kraja svog radnog vijeka. Čitavo to vrijeme intenzivno izlaže u zemlji i inozemstvu.

Đuro Pulitika, biografija

 

Rođen je u selu pokraj Dubrovnika 26. siječnja 1922. godine, gdje je i umro je 14. prosinca 2006. godine. U slikarstvo ga uvodi Kosta Strajnić. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali je napušta i vraća se u rodni Dubrovnik, kojemu slikarski ostaje vjeran cijeli život. Zajedno s Antunom Maslom i Ivom Dulčićem čini poznati dubrovački trio. Osamdesetih godina 20. stoljeća u velikim krajolicima žarkoga kolorizma postiže monumentalnost izraza. Čest su mu motiv i plošni aktovi. Samostalno je izlagao u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Rijeci, Londonu, New Yorku, Rimu, Milanu i Parizu.