R

R (9)

Ivan Rabuzin, biografija

 

Rođen je u Ključu kraj Novog Marofa 27. ožujka 1921. godine, a umro je u Varaždinu 18. prosinca 2008. godine. Bio je hrvatski slikar naivne umjetnosti. Rođen je u brojnoj obitelji gdje je bio šesto od jedanaestoro djece. Završio je stolarski zanat u Zagrebu i Zemunu. Slikarstvom se bavio više od 50 godina, nije imao slikarsko obrazovanje, osim večernjeg tečaja crtanja kod Koste Angelija Radovanija. U početku je radio i u tvornici namještaja, a nakon prve izložbe krajem 50-ih, posvetio se samo slikanju. Na njegovim su slikama, motivi prirode i sela Hrvatskog zagorja. Najčešće je slikao brijegove, cvijeće, oblake i sunce. Imao je 200 samostalnih izložbi i još veći broj skupnih. Izlagao je u galeriji ''Mona Lisa'' u Parizu 1963. godine. O njemu je snimljeno 10 dokumentarnih filmova i objavljen veći broj knjiga na više stranih jezika. Oslikao je keramiku za poznati tvrtku Rosenthal, osim njega, tu čast su imali još samo Victor Vasarely i Henri Rousseau. Izradio je velike zastore za kazalište u Tokiju i Muzej moderne umjetnosti u Urawi u Japanu. Bio je saborski zastupnik HDZ-a od 1993. godine.

Vanja Radauš, biografija

 

Rođen je u Vinkovcima 29. travnja 1906. godine, a umro je u Zagrebu 24. travnja 1975. Bio je hrvtaski kipar, slikar i pisac. Jedan je od najznačajnijih protagonista hrvatske likovne umjetnosti 20. stoljeća. U rodnom gradu je polazio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1924. do 1930. godine. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme II. svjetskog rata. Bio je redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine. Od 1947. godine je član HAZU-a, a od 1950. godine je kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorku radionicu za studente postdiplomce. Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskog koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Kiparstvo je diplomirao 1930. godine na zagrebačkoj Likovnoj akademiji kod Ivana Meštrovića. U prvom razdoblju stvarao je pod utjecajem Rodina i Bourdella. 1932. godine postaje članom grupe Zemlja i izlaže na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. 1950. godine Vanja Radauš je izabran da uz Vojina Bakića, Kostu Angelija Radovanija i Zorana Mušiča predstavlja Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu. Raspon Radauševa opusa proteže se od medalje do spomeničkih ostvarenja.

Davorin Radić, biografija

 

Rođen je 15. veljače 1957. godine u Hrvatskoj Kostajnici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je u klasi prof. Vasilija Jordana. Bio je suradnik Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera u razdoblju od 1983. do 1985. godine. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Vojo Radoičić, biografija

 

Rođen je 1930. godine u Požegi. Završio je Pomorsku akademiju u Rijeci. Redovni je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba. Živi i radi u Rijeci. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Izlagao je na više od 170, kako samostalnih, tako i kolektivnih izložbi. Glavni motiv svih njegovih djela je more.

Slava Raškaj, biografija

 

Rođena je u Ozlju 2. siječnja 1877. godine, a umrla je u Zagrebu 29. ožujka 1906. godine. Njezini akvareli predstavljaju najviši domet akvarelnog slikarstva s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Od rođenja je bila gluhonijema pa je osnovnu i srednju školu završila u Zavodu za gluhonijmu djecu u Beču. U slikanje ju je povremeno upućivao Bela Čikoš Sesija, no u biti je bila samouka. Od svih naših slikara koji su se prije nje bavili akvarelom, imala je najviše osjećaja za omjer pigmenta i vode u akvarelnom postupku. Stoga njezin akvarel, fluidan i lak, predstavlja upravo primjer idealnog akvarela, a jednako su lepršavi i i njezini pasteli. U umjetničkom stvaralaštvu Slave Raškaj mogu se uočiti dvije faze. U prvoj - crtež i boja izraz su čiste opservacije - kristalno jasan doživljaj ljepote prirode. U drugoj slikarskoj fazi, Slavini radovi su najprije izraz impresije, i u tom raspoloženju nastaju njezina najbolja djela - akvareli; Kruške, Suncokreti te Potočnica. Nedugo prije duševnog poremećaja, Slava je naslikala i svoj poznati ''Autoportret'', a nakon toga njezini radovi postaju sve više izraz ekspresije, mješavina vizualnog i fantastičnog, da bi napokon u samoj duševnoj bolesti 1902. počela slikati potpuno halucinantno. Godine 1989. sudjelovala je na izložbi Društva hrvatskih umjetnika u Zagrebu, a pkrajem 1899. i početkom 1900. izlagala je u Petrogradu. Umrla je u bolnici na Stenjevcu gdje je i pokopana na bolničkom groblju koje je u međuvremenu zapušteno, pa je grob slikarice preseljen kraj crkve Sv. Vida u Ozlju.

Nikola Reiser, biografija

 

Rođen je 14. listopada 1918. godine u Mirnovcu kraj Samobora, a umro je u Zagrebu 23. ožujka 2010. godine. Nikola Reiser polazio je pučku školu u Samoboru, potom gimnaziju u Sisku pa u Zagrebu u današnjoj Križanićevoj ulici, a školske godine 1936./37. iz Mirnovca svakodnevno putuje u Zagreb gdje pohađa gimnaziju na današnjem Rooseveltovom trgu. U to vrijeme počinje crtati, pretežito kopirajući iz knjiga, Holbeina, Rubensa, El Greca, ali i po prirodi. Iz 1937. godine potječe i portret oca rađen ugljenom i kredom. Nakon mature 1938. upisuje studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zgarebu, koji napušta naredne školske godine kada je položio prijamni ispit i upisao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Profesori su mu bili Krsto Hegedušić, Omer Mujadžić i Vladimir Becić, a diplomirao je kod Otona Postružnika. Godine 1950. boravi u Parizu gdje pohađa Academie Julian. Godine 1957. provodi studijska putovanja po Italiji i Njemačkoj. Godine 1960. boravi nekoliko mjeseci u Njemačkoj gdje puno radi i izlaže. Od 1969. godine do umirovljenja 1985. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1988. godine vodi s Ljubom Ivančićem Majstorsku radionicu te je ujedno bio i redoviti član HAZU. Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i inozemstvu. Od 1944. pa do svoje smrti sudjelovao je na više od 300 skupnih izložbi, a bio je zastupljen na Biennalima u Veneciji, Krakowu i New Yorku, te na svjetskoj izložbi u Montrealu, Torontu, Firenzi i Bruxellesu. U poslijeratnom hrvatskom slikarstvu mjesto Nikole Reisera iz više je razloga i posebno i značajno unatoč činjenici da on nikada nije nastojao mijenjati povijesne tokove. Ovaj slikar kao da se kllonio svake radikalne geste, a ipak, kada se odlučivao njegove odluke nisu bile ni konformističke, ni anakronističke.

Igor Rončević, biografija

 

Rođen je 1951. u Zadru. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Perića. Od 1979. do 1981. suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Od 1981-1982. godine kao stipendist francuske vlade boravi u Parizu na Academie des Beux-Arts. Slikar izrazito kolorističkog ishodišta. U više navrata odlazi na studijska putovanja, te posjećuje Italiju, Njemačku i USA. Po završenu školovanju postaje član Zajednice umjetnika Hrvatske. Pedagoškom djelatnošću bavi se od 1996 g. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je redovni profesor na slikarskom odsjeku i Poslijediplomskom doktorskom studiju likovne umjetnosti. Samostalno izlaže od 1976 g. Sudjelovao je na pedesetak samostalnih izložbi i stotinjak skupnih. 2006. tiskana mu je monografija. Uz slikarstvo bavi se i poezijom.

Branko Ružić, biografija

 

Rođen je u Slavonskom Brodu 4. ožujka 1919., a umro u Zagrebu 1997.godine. Upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 1944. godine i diplomirao kiparstvo kod profesora Kršinića i Lozice te slikarstvo 1948. godine kod Tartaglie. Skulpture mu se nalaze u javnim prostorima kod nas i u inozemstvu; u Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj itd. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Dubrovniku, Rijeci, Beogradu, Ljubljani, Zurichu, Londonu, Hannoveru, Budimpešti itd. Izlagao je na bijenalu u Veneciji 1964. godine gdje je i nagrađen.

Kamilo Ružička, biografija

 

Rođen je u Gackoj 1899. godine, a umro je u Zgarebu 1972. Bio je hrvatsko-bosanski slikar koji je većinu svog života proveo u Hrvatskoj gdje je radio kao nastavnik crtanja i slikar. Jedan je od osnivača umjetničke grupe Zemlja. Slikarstvo je studirao na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt kod F. Kovačevića, M. K. Crnčića i Lj. Babića. Nakon Zagreba je kraće vrijeme boravio na studijskim putovanjima u Veneciji i Parizu. Iz Pariza je u našu sredinu donio tada vrlo moderni kubizam. Radio je kao nastavnik crtanja u Bakru, Varaždinu i Zagrebu. U zemljaškoj fazi slika socijalne teme te nakon toga njegovo slikarstvo postaje intimističko. Slika krajolike, u kojima slijedi Cezannea, naglašavajući lapidarnost forme i primjenjujući intenzivne kontraste.