S

S (9)

Đuro Seder, biografija

 

Rođen je 29. studenog 1927. godine u Zagrebu. Polazio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, a maturirao je 1946. godine u Splitu. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je 1951. godine diplomirao u klasi Antuna Mejzdića. Od 1981. do 1983. docent je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1983. do 1987. godine ima status dekana, a otad do danas redoviti je profesor. Bio je član grupe Gorgona. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Pisao je i poeziju koja je objavljivana u Razlogu, Kolu, Forumu i Republici, a 1978. tiskana mu je zbirka poezije Otac iz lonca.

Željko Senečić, biografija

 

Rođen je u Zagrebu 18. siječnja 1933. Hrvatski je filmski i kazališni scenograf, dizajner interijera, scenarist i slikar. U rodnom je gradu diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti te scenografiju na Akademiji dramske umjetnosti. Scenograf je brojnih hrvatskih i inozemnih filmova, televizijskih filmova i televizijskih serija. Koautor je scenarija za film Događaj i Kuća. Redatelj je filmova Zavaravanje i Dubrovački suton. Također je autor filmova o četvorici hrvatskih slikara: Dušanu Džamonji, Josipu Vaništi, Josipu Račiću i Đuri Pulitici. Dizajnirao je interijere kafića i diskoklubova. Kao slikar tridesetak je puta samostalno izlagao. Četiri puta dobio je Zlatnu arenu za scenografiju. Primio je Nazora za životno djelo, Veliku nagradu na Salonu nacija 1984. u Parizu te Gavellinu nagradu za scenografiju "Posmrtne sonate".

Zlatko Sirotić, biografija

 

Rođen je 1945. godine u Zagrebu, gdje je 1965. godine završio Školu za primijenjenu umjetnost, a 1971. godine Akademiju likovnih umjetnosti u klasi prof. Šime Perića. Od 1971. do 1974. godine je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića. Slikar je, grafičar i ilustrator. Djeluje u Zagrebu.

Mate Solis, biografija

 

Rođen je 21. srpnja 1935. u Zadru. Školu je pohađao u Cresu i Rijeci, potom je završio Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. 1962. godine je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. U početku je slikao na granicama apstrakcije, kasnije počinje naglašavati volumen i kolorit, a zatim prelazi u ekspresionističku i nadrealističku fazu. U kasnijoj fazi ponovno se vraća apstraktnom slikarstvu s naglašenim crtežom. Uglavnom radi ulja i akvarele. Izlagao je u Rijeci, Klagenfurtu, Hamburgu, Cresu i drugdje. Autor je brojnih zidnih dekoracija u hotelima (Punta u Velom Lošinju, Kimen u Cresu i Vespera u Malom Lošinju) i bankama, a bavi se i opremanjem knjiga.Može se reći da je autor suvremenog vizualnog identiteta grada Cresa.

Aleksandar Srnec, biografija

 

Rođen je 30. srpnja 1924. godine u Zagrebu, a umro je 27. ožujka 2010. godine. Bio je hrvatski avangradni slikar, kipar, dizajner i autor animiranih filmova. Aleksandar Srnec osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu, crtanje mu je predavao Antun Motika. Akademiju likovnih umjetnosti upisao je ratne 1943., ali je napušta nakon završetka II. svjetskog rata te potom upisuje arhitekturu da bi se kasnije vratio na Akademiju koju definitvno napušta 1949. godine. Nakon toga bavi se opremanjem izložbi i sajmova s arhitektom Vjenceslavom Richterom i kolegom s Akademije slikarom Ivanom Piceljem. Njihovo intenzivno druženje i zajednički rad doveli su do toga da su 1950. osnovali avangradnu umjetničku grupu EXAT 51. Grupa je djelovala do 1956. godine i jako utjecala na razvoj suvremene umjetnosti, u Hrvatskoj i ondašnjoj Jugoslaviji, svojim pogledima na suvremene vizualne komunikacije i sintezu svih disciplina likovnoga stvaralaštva. Nakon faze EXAT 51, Srnec se upušta u novi eksperiment - crtani film, radi za Zagreb film scenografiju za tri lutkarska filma, a s redateljem Dragutinom Vukanom zajednički realizira crtani film ''Čovjek i sjena''. Njegovo djelo Ambijent Luminoplastika, izloženo 1967. u Galeriji SC-a u Zagrebu, bio je prvi svjetlosno pokretni objekt u hrvatskoj umjetsnoti. Srnec je puno izlagao u zemlji i inozemstvu, najviše na skupnim izložbama.

Miljenko Stančić, biografija

 

Rođen je u Varaždinu 1. ožujka 1926. godine, umro je 13. svibnja 1977. godine. Prve pouke iz slikarstva dobio je u Varaždinu od profesora Ladislava Kralja Međimurca. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. godine. Završio je specijalni tečaj za grafiku kod Tomislava Krizmana 1952. Predavao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1961.-1977. Bio je član ''PETORICE'' (Ljubo Ivančić, Ivan Kožarić, Valerije Michieli, Miljenko Stančić, Josip Vaništa). Prvu značajniju samostalnu izložbu imao je u Zagrebu 1952. godine u Muzeju za umjetnost i obrt s Josipom Vaništom te ga od tada jedan dio likovne kritike smatra začetnikom nadrealističkog slikarstva u Hrvatskoj. Od 1953. godine izlaže na brojnim međunarodnim izložbama. Također se bavio izradom ilustracija za novine, knjige i časopise te scenografijom. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Beogradu, Rijeci, Vukovaru, Ljubljani, Bruxellesu. U Varaždinu je 2006. otvorena njegova retrospektivna izložba i galerija.

Milan Steiner, biografija

 

Rođen je u Sisku 1894. godine. Završio je Privremenu višu školu za umjetnost i obrt, nakon čega izlaže na studentskoj završnoj izložbi. Poslije toga imao je samo pet godina za stvaranje svog zrelog i posebnog opusa. Od upale pluća u radnom djetinjstvu i od operacije koja je uslijedila ostale su mu posljedice cijeloga života te biva povučen od prijatelja i svoga okružja. 1909. godine upisao je Trgovačku akademiju u Zagrebu, ali nije se dugo zadržao na njoj. Biva uz suglasnost roditelja prebačen na Višu školu za umjetnost i obrt kod M. C. Crnčića koju završava 1916. godine. S prijateljem Savom Šumanovićem iznajmio je atelier 1918. godine u Zagrebu i tada nastaju njegova najbolja djela.

Slavko Stolnik, biografija

 

Rođen je 11. lipnja 1935. godine u Donja Voća, a umro je 17. svibnja 1991. godine u Donja Voća. Interes prema slikarstvu pokazao je još u ranom djetinjstvu, ali bio je rođen u siromašnoj seljačkoj obitelji, te nije imao novac za školovanje. Radio je isprva kao rudar, a zatim policajac u Zagrebu. U Zagrebu je ubrzo upoznao pedagoga Krstu hegedušića koje je primjetio njegov talent prema slikarstvu i počeo ga podučavati slikanje na staklu. Poslije velikog početnog uspjeha, smatran je senzacijom u umjetničkom svijetu, i odlazi u Pariz da ''osvoji svijet'', neškolovani seljak, nenavikao na grubosti života velikoga grada, završava kao beskućnik pod mostovima Seine. U Zagreb se vraća 1963. a zatim u svoje rodno mjesto gdje biva nadahnut lokalnim slikama svakodnevnog života. u trećoj i najplodnijoj fazi svog umjetničkog djelovanja između 1970. i 1976. nastaju njegova najvažnija djela. osim slikarstva postaje vrstan kipar, a bavio se i narodnom medicinom, što je bio razlog mnogobrojnih posjeta, u kasnim 80-ima, osoba iz bivše jugoslavije, koji su tražili njegovu pomoć za ozdravljenje. Gradovi u kojima je izlagao grupno ali i samostalno bili su zagreb, Rijeka, Dubrovnik, Beograd, pariz, Lausanne, Varaždin itd...

Vilim Svečnjak, biografija

 

Rođen je u Zagrebu 12. srpnja 1906. godine,a umro je 3.lipnja 1993. godine također u Zagrebu. od 1913.-1917. godine pohađa pučku školu. Zatim nastavlja školovanje u Drugoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Tu su mu nastavnici crtanja Krušlin, Angeli Radovani i Zlatko Šulentić. Svi oni zapažaju njegovu darovitost za crtanje i akvarel te mu savjetuju da nakon završetka gimnazije upiše Likovnu akademiju. 1927. godine upisuje se na Umjetničku akademiju, ali stjecajem okolnosti, ne na slikarski nego na kiparski odjel. Nastavnici su mu Rudolf Valdec, Frane Kršinić, Ivo Kerdić,a povremeno i Ivan Meštrović. Istovremeno dolazi u doticaj s marksističkom literaturom i vjerujući u pravedniji i bolji svijet, opredjeljuje se politički za marksističku ideju. 1929. godine prelazi na slikarski odjel, te na liniji ''Zemlja'' uspostavlja veze sa Krstom Hegedušićem i arhitektom Dragom Iblerom. 1931. sa Kamilom Tompom i Majom Rukavinom osniva ljevičarski Pučki teatar, kojemu izrađuje statut i program. Nakon završene Akademije, dobiva francusku stipendiju i odlazi u Pariz. Tamo piše na poziv Krleže svoj opširni kritički prikaz ''Pariška izložba lijeve umjetnosti''. 1939. godine priređuje svoju prvu samostalnu izložbu u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Osniva i s ostalima uređuje prva tri broja časopisa ''Izraz''. Za treći broj napisao je polemički prikaz o Krležinom romanu Banket u Blitvi. 1940. Svečnjak intenzivno slika, a u nakladi knjižare Orbis izlazi monografija Otta Schweitzera: Grafika i Ulja Vilima Svečnjaka sa 45 reprodukcija. osniva i postavlja Galeriju likovnih umjetnosti u Rijeci, čiji je prvi direktor. Nakon toga imao je brojna samostalna i kolektivna izlaganja, bio je osnivač brojnih kulturnih i likovnih grupa te je dobitnik velikog broja priznanja.