V

V (14)

Fedor Vaić, biografija

 

Rođen je u Zemunu 13. rujna 1910. godine, a umro je u Zagrebu 15. studenog 1987. godine. Završio je Akademiju likovnih umjetsnosti u Zagrebu. Svoj poetski opus je realizirao u crno-bijeloj tehnici. Crtao je krajolike, arhitektonske motive, portrete, likove iz cirkusa i životinje. Slobodnim likovnim komentarima ilustrirao je književne tekstove u Vjesniku, Večernjem listu i drugim listovima, a likovno je opremio više od 250 knjiga.

Rudolf Valdec, biografija

 

Rođen je u Krapini 8. ožujka 1872., a umro je u Zagrebu 1. veljače 1929. Učio je na Obrtničkoj školi u Zagrebu, radio je kod A. Kuhnea u Beču i kod S. Eberlea u Münchenu. Bio je nastavnik na Akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu. Na prekretnici stoljeća kad se formira krug zagrebačkih likovnih umjetnika Rudolf Valdec je s R. Frangešom predstavnik kiparstva. Pod utjecajem bečke secesije radi u ranijoj fazi alegorijsko-tematsku plastiku. Glavne radove dao je u velikom broju portreta, modeliranih rukom iskusnoga majstora usmjerenoga na realističku karakterizaciju. Izveo je brojne spomenike; npr. I. Kukuljevića, F. Račkoga i S. Miletića. Njegovi dekorativni plastični radovi nalaze se na Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici i na drugim zgradama u Zagrebu.

Josip Vaništa, biografija

 

Rođen je u Karlovcu 17. svibnja 1924. godine. Pohađao je realnu gimnaziju na Rakovcu i maturirao 1943. Nakon dvije godine nastavlja studij na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Nastavnički odjel apsolvira 1948.,a 1950. završava specijalnu slikarsku školu kod Marina Tartaglie. Sljedeće godine počinje s nastavničkim radom na Tehničkom odnosno Arhitektonskom fakultetu. Prvu izložbu imao je 1952. s Miljenkom Stančićem, u Zagrebu, u Muzeju za umjetsnost i obrt. Tada ga je Miroslav Krleža, ravnatelj Jugoslavenskog leksikografskog zavoda i književnik angažirao da surađuje sa Zavodom. Zamolio je Vaništu da izradi pet njegovih portreta, te je on bio posljednji slikar kojem je Krleža pozirao. Početkom 60-ih godina javlja se ideja o Gorgoni, umjetničkoj skupini čiji je Vaništa bio suosnivač. Ta se skupina zalagala za alternativne oblike djelovanja, priređivala izložbe i izdavala istoimeni časopis najavljujući konceptualizam i odustajanje od materijalizacije umjetničkoh djela. Gorgonska zajednica raspala se 1994. Vaništa je samostalno izlagao u Zgarebu, Karlovcu, Opatiji, Rijeci, Parizu itd.

Maksimilijan Vanka, biografija

 

Rođen je u Zagrebu 11. svibnja 1889. godine, a umro je 2. veljače 1963. u Vallortu(Meksiko). Bio je hrvatski slikar i kipar. Slikarstvo je studirao u Zagrebu i Bruxellesu, a predavao je na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu do 1934. kada odlazi u SAD. U Hrvatskoj je slikao folklorne i religiozne motive, te krajolike i portrete, a naglašavao je i socjialne sadržaje. Posebno se ističu njegovi akvareli zagrebačke okolice i Korčule. U Americi se bavio u skulpturom. U Hrvatskoj crkvi u Pittsburhu naslikao je iznimno uspjele freske. Izlagao je u Zagrebu, Pittsburgu i New Yorku.

Vladimir Varlaj, biografija

 

Rođen je u Zagrebu 25. kolovoza 1895. godine, a preminuo je 15. kolovoza 1962. godine u Zagrebu. Bio je hrvtaski slikar, poznat po pejzažima Kleka, rijeke Dobre i okolice Zagreba. Vladimir Varlaj školovao se na tadašnjoj Privremenoj višoj školi za umjetsnost i obrt u Zagrebu. Jedan je od osnivača umjetničke skupine ''Grupe nezavisnih'' (Ljubo Babić, Vladimir Becić, Jozo Kljaković, Frano Kršinić, Ivan Meštrović, Jerolim Miše, Marin Studin, Zlatko Šulentić, Vladimir Varlaj), s kojima je izlagao intenzivno od 1923. do 1925. godine na mnogobrojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Varlaj je svoje najplodnije razdoblje imao od sredine 1920-ih do početka 1940- ih godina. Tada su nastali njegovi brojni intimistički pejzaži; Korčule, Dubrovnika, Visa i još značajniji Kleka, Dobre i zagrebačke okolice. Radio je akvarele, ulja i grafike. Bolest ga je rano prikovala za krevet te otrgnula od slikanja i umjetničkog djelovanja.

Aleksej Vasiljevic Hanzen, biografija

Munir Vejzović, biografija

 

Rođen je 29. siječnja 1945. godine u Doboju. Osnovno obrazovanje završava u rodnom gradu, a  zatim Školu primijenjene umjetnosti u Sarajevu. Godine 1965. upisuje, na ALU u Zagrebu, slikarsko grafički smjer. Studij prekida  na trećoj godini i odlazi u Pariz, baš u vrijeme studentskih nemira 1968. godine. Ondje provodi samo jednu godinu te se ipak vraća u Zagreb, gdje diplomira u klasi profesora Antuna Mejzdića 1970. godine. Slijedi razdoblje opstanka u metijeru, primoran je raditi na nekoliko škola u Doboju. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu vraća se u Zagreb. 1977. godine predaje na Školi primijenjene umjetsnosti u Zagrebu, što mu je bilo posljednje pedagoško iskustvo. Od tada radi u svojstvu samostalnog profesionalnog umjetnika. Dobitnik je Nazorove nagrade 2008. godine.

Mladen Veža, biografija

 

Rođen je 7. veljače 1916. godine u mjestu Brist kraj makarske, a umro je 19. veljače 2010. godine u Zgarebu. S nepunih trinaest godina dolazi u Zagreb. Umjetničku akademiju završio je 1937. godine u Zagrebu pod vodstvom Vladimira Becića. Iste godine prvi put izlaže u Salonu Ullrich sa suizlagačem Slavkom Kopačem. Povremeno je podučavao na Akademiji primijenjenih umjetsnoti do 1981. godine. !938. godine sudjelovao je na prvoj izložbi u Domu primijenjenih umjetsnoti pod nazivom Pola stoljeća hrvtaske umjetsnoti, koju je blagoslovio Alojzije Stepinac i otvorio Vladko maček. Također je sudjelovao na I., II., III, i IV. Izložbi hrvtaskih umjetnika NDH. Na izložbama Hrvatske umjetnosti u Berlinu, Beču i Bratislavi sudjelovao je s trima slikama. Neposredno nakon rata časni sud Hrvatskog društva likovnih umjetnika(HDLU) u sastavu Đuto Tiljak, Marino Tartaglia i kipar grga Antunac, isključio ga je na godinu dana iz javnog djelovanja zajedno sa Ljubom babiće. nakon mjesec dana zabrane imenovali su ga voditeljem zagrebačkog Agitpropa. Za vrijeme rata politički je neaktivan, službovao je u gimnazijama u Zagrebu i Karlovcu, slikao rodni kraj i savske krajolike, potretirao, ilustrirao knjigu Danijela Crljena. Imao je četiri brata i svi su bili u partizanima. Oženjen je s Mirjanom vežom, povijesničarkom umjetnosti i enciklopedisticom. Mladen veža je također izlagao u zagrebu, Beogradu, Mariboru, Splitu, rodnom Bristu, Sarajevu, Osijeku itd...

Emanuel Vidović, biografija

 

Rođen je u Splitu 24. prosinca 1870. godine, a umro je 1. lipnja 1953. u Splitu. Sa sedamnaest godina upisuje se na Akademiju u Veneciji, ali je napušta i slika vedute kanala, lagune i motive iz Chioggie. Djeluje i u Milanu, a od 1988. je nastavnik u Splitu. Po povratku u domovinu slika motive Splita i Trogira kojima dominira tamni, sjetni ugođaj. Bogatim nijansama polutonova ostvaruje toplo ozračje starinskih prostora. Tako na platno prenosi i intimu svoje sobe i ateljea sa starinskim pokućstvom i knjigama, zatim polumračnu unutrašnjost splitskih i trogirskih crkvi i niz mrtvih priroda sa starim urama, lutkama i konjićima i smirenu harmoniju mrtvih priroda s voćem, cvijećem, ribama i rakovima. Godine 1984. ustanovljena je Velika nagrada Splitskog salona ''Emanuel Vidović''.

Lina Virant Crnčić, biografija

 

Rođena je 15. listopada 1879. godine, a umrla je 22. prosinca 1942. godine u Zagrebu. Početno je likovno obrazovanje stekla u Učiteljskoj školi časnih sestara milosrdnica u Zagrebu, i u Obrtnoj školi u Zagrebu kod Josipa Bauera, učitelja dekorativnog slikarstva. Godine 1907. prelazi na novoosnovanu Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt, koju završava 1910. godine. Iste se godine udala se za Mencija Clementa Crnčića, velikog hrvatskog marinista i utemeljitelja naše moderne grafike. 1927. godine, odmah po osnutku, bila izabrana za predsjednicu Kluba likovnih umjetnica. Iako se najčešće izražavala uljem na platnu, Lina Virant Crnčić je slikala u raznim tehnikama, koje koriste primijenjeni umjetnici. Osim kao ilustrator,osobito priča za djecu, istaknula se slikama za obrtničke zastave te izradom nacrta za misna odijela. Bila je poznata i po oltarnim slikama koje je radila po narudžbi zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera za crkvu sjemeništa na Šalati, 1933. godine.

Ivo Vojvodić, biografija

 

Rođen 29. studenog 1923. u Dubrovniku, gdje je i umro 5. kolovoza 1994. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Slikar je sredozemnoga urbanog ambijenta, osobito motiva Dubrovnika i mora. S razvijenim osjećajem za kompoziciju i kolorit radio je mrtve prirode, poetične interijere i portrete.

Zlatan Vrkljan, biografija

 

Rođen je 17. veljače 1955. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1979. godine u klasi prof. Šime Perića. Bio je suradnik Majstorske radionice Akademije znanosti i umjetnosti, pod vodstvom Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Od 1987.-1994. bio je asistent i docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te mnogim samostalnim (Zagreb, Varaždin, Stari Grad, Dubrovnik, Umag,  Split, Poreč, Požega itd..). Dobitnik je brojnih nagrada među kojima se ističu: 1979. Zagreb, nagrada za slikarstvo na 9. salonu mladih, 1988. Zagreb, nagrada Josip Račić.

Anton Vrlić, biografija

 

Rođen je 5. lipnja 1957. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju polazio je u Sinju. Godine 1976. upisao ej na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij povijesti umjetnosti i filozofije, koji je studirao tri godine. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu studirao je od 1977. do 1982. godine, gdje je diplomirao slikarstvo u klasi profesora Raoula Gouldonija. Po završetku studija rada radi na gimnaziji u Sinju od 1983-1985 godine gdje predaje predmet likovna kultura. Od završetka studija do danas se bavi slikarstvom i grafikom , a posljednjih desetak godina istražuje medij stakla.

Šime Vulas, biografija

 

Rođen je na otoku Drveniku pokraj Trogira 17. ožujka 1932. godine. On je hrvtaski kipar te također akademik HAZU. U rodnom mjestu polazi pučku školu, a u Trogiru nižu gimnaziju. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Splitu 1953. godine. Na Akademiji likovnih umjetsnoti u zagrebu diplomirao je kiparstvo 1958. u klasi Vanje radauša, a nakon toga se usavršava u Majstorskoj radionici svoga profesora do 1962. godine. Na Akademiju likovnih umjetsnoti vratiti će se kao profesor kiparstva 1987. i tu će pedagošku službu obnašati sve do umirovljenja 2004. <od 1991. godine redoviti je član Razreda za likovne umjetsnoti HAZU. Prvu samostalnu izložbu imao je 1965. u Galeriji suvremene umjetsnoti u Zagrebu, a izlaže na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Među više stotina skupnih i dvadesetak samostalnih izložbi ističe se njegova velika monografska izložba u Modernoj galeriji u zagrebu 1980. te 2011/2012. kao i sudjelovanje na Olimpijadi umjetsnoti u Seoulu 1988. kada je njegova 8,5 metara visoka granitna skulptura ''Legenda oblika'' postavljena u Olimpijskom Parku. Za svoj je rad dobio brojne nagrade. Godine 1963. dobiva počasno priznanje za skulpturu na 3. međunarodnom bijenalu mladih u Parizu. Ovjenčan je nagradom Grada Zagreba 1971. godine, godišnjom Nagradom ''Vladimir Nazor'' 1981. za izložbu u Modernoj galeriji, Nagradu za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika 2002, nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2010. te s još 20 raznih strukovnoh i otkupnih nagrada i priznanja.